Jelena Kralj
Studijski boravak, Mykolas Romeris University, Vilnius, Litva, ljetni semestar 2015.
Stručna praksa: Manager Asesores, Lugo, Španjolska, listopad, studeni i prosinac 2015.
Poći na neku vrstu razmjene učenika/studenata bila mi je želja još od srednjoškolskih dana. Dugo mi je trebalo da se na taj korak zapravo i odvažim. Taj prijelomni trenutak dogodio se na zadnjoj godini mog studija kada sam bila odlučna otići na Erasmus. Prvotno sam željela otići u Pečuh – već sam ranije bila tamo, grad mi je bio poznat, Mađarska je blizu. Sve su to bili razlozi koji su mi se činili smislenima. Nakon razgovora sa tadašnjom koordinatoricom profesoricom Špadinom, moja avantura je poprimila sasvim nove razmjere i odlučila sam aplicirati za Erasmus u dalekoj Litvi. Danas, kada ponovno gledam na te događaje, jasno mi je da me strah mogao spriječiti da upoznam sasvim drugačiju kulturu, navike, ljude. Naime, u vrijeme mojih prijava na Erasmus je otišla tek nekolicina ljudi s našeg fakulteta, a njihova iskustva nisu bila dostupna ostalim studentima, osim ako ih nisu osobno poznavali. Upravo zbog toga mi je iznimno drago što mogu podijeliti svoja iskustva studijskog boravka i stručne prakse.
Nakon što je izbor studenata koji su ostvarili pravo Erasmus mobilnosti bio objavljen, počele su slatke muke. Naime, trebalo je riješiti formalnosti sa željenim sveučilištem, odnosno fakultetom domaćinom. Uz pomoć fakultetske i sveučilišne koordinatorice, taj je postupak išao prilično brzo. Nakon primitka prihvatnog pisma bila nam je isplaćena stipendija i mogli smo krenuti na put.
Ja sam bila te sreće da se za Litvu odlučila i moja najbolja prijateljica pa je već samim time sav taj stres oko putovanja i nove sredine bio lakši. Još prije nego smo stigle u Vilnius bili su nam dodijeljeni ESN mentori – studenti sveučilišta u Vilniusu koji su nam trebali pomoći oko smještaja, prijevoza do studentskog doma i svih onih sitnica s kojima se student na razmjeni može sresti. Po dolasku u Vilnius uslijedio je hladan tuš – naime, nitko od mentora nas nije dočekao u zračnoj luci ili na bilo koji način pomogao da dođemo do studentskog doma. Imale smo samo adresu – Didlaukio 57. Nakon što nam je jedna ljubazna djelatnica zračne luke pozvala taksi, vozaču smo dale papirić s adresom i doveo nas je do cilja. Naime, situacija u Litvi je takva da dosta ljudi ne govori engleski pa je samim time početno snalaženje u zemlji otežano, no vrlo brzo smo svladale i tu prepreku.
Nakon prvotnog šoka, počele smo uživati u mjestu, sveučilištu i ljudima. Naime, Sveučilište u Litvi je fenomenalno: opremljeno najnovijom tehnologijom, sve funkcionira preko interneta, knjižnica je na nekoliko katova i zauzima cijelo jedno krilo, dostupna je 24/7, dostupne su mnoge aktivnosti, što sam obilato koristila. Naime, Sveučilište ima mnoštvo klubova i aktivnosti u kojima svatko može pronaći nešto za sebe. Tako je moj izbor pao na pjevački zbor te učenje španjolskog jezika od izvornih govornika. Osim toga, studenti (posebno internacionalni) su vrlo aktivni pa sam se tako uključila u aktivnosti studentske udruge International Student Association koja se bavi problemima internacionalnih studenata te lokalne grupe Amnesty Internationala. U tim grupama sam upoznala mnoštvo ljudi iz različitih država – Azerbajdžana, Alžira, Vijetnama, Nigerije, Uzbekistana, Indije, Pakistana, Turske, Rusije, Ukrajine, Indonezije, Maroka, Meksika…, dok sam ljude iz zemalja Europske Unije upoznala na predavanjima i raznim Erasmus aktivnostima.
Ono što je za Litvu karakteristično jest dobra povezanost s okolnim državama i lakoća putovanja i vrlo povoljne cijene istih (a i životnih potrepština općenito). Litva otvara bezbroj mogućnosti za izlete te sam tako uspjela posjetiti Latviju, Estoniju, Rusiju, Finsku, Švedsku i Njemačku, dok su neki kolege u svoj izlet uvrstili i Poljsku. Naime, predavanja su tako koncipirana da maksimalno izlaze u susret Erasmus studentima, omogućavajući im da dobro upoznaju Litvu i zemlje u okruženju; pred studente se zapravo postavlja odličan omjer rada i slobodnog vremena.
Izbor kolegija je zaista velik i može se odabrati kolegije sa svih sastavnica Sveučilišta. Moja preporuka je svakako odabrati kolegije koji su zanimljivi, a studenti prava ih ne mogu slušati u Osijeku (npr. Crime Scene Investigation).
Ono što također studentima prava manjka u Republici Hrvatskoj je stručna praksa, a Erasmus stručna praksa je jedan od načina na koji se može dobiti toliko potrebno iskustvo. Jedan od razloga zbog kojeg sam se odlučila za praksu je taj što nisam željela da moje Erasmus iskustvo prestane, no odlučila sam potražiti praksu u drugom dijelu Europe. Na stranici erasmusintern.org sam pronašla nekoliko mjesta koja nude mjesto u timu studentima prava, a moju pažnju je privukao odvjetnički ured u Španjolskoj. S obzirom da sam Španjolsku oduvijek voljela, a u Litvi sam imala priliku naučiti i jezik, prijavila sam se i nakon odrađenog skype intervjua dobila sam prihvatno pismo. Pošto sam prošla natječaj na Sveučilištu u Osijeku i dobila stipendiju, nije bilo nikakvih prepreka odlasku.
Ovaj put sam u drugu zemlju otišla sasvim sama i nisam požalila. Ured u kojem sam radila je smješten u Lugu, pokrajina Galicija, sjeverni dio Španjolske gdje me (ponovno) iznenadila srdačnost i gostoprimstvo Španjolaca. Ipak, ovu praksu bih preporučila samo ako je vaša razina španjolskog barem B1. Naime, rečenica koju sam često čula u konverzaciji s domaćim stanovništvom bila je „Aqui hablamos español“ i to je zaista tako, jer Španjolci zaista vole svoj jezik a engleski im je pomalo mrzak. Naime, u okruženju studentskog boravka se govori engleski zbog toga što ima puno ljudi iz različitih država, dok se na praksi (barem je u mom slučaju bilo tako) govori jezik zemlje u kojoj je praksa. Iako je razina mog španjolskog bila poprilično dobra, prvih mjesec dana nisam radila pravne poslove, već administrativne te sam iščitavala ustav i zakone. Slijedeća dva mjeseca, kada sam već „upila“ duh jezika, aktivno sam radila u odvjetničkom uredu, isključivo na španjolskom jeziku.
Posao kao takav je izrazito zanimljiv, a odvjetnici u uredu su vrlo srdačne osobe. Omogućili su mi da barem dva dana u tjednu radim s njima na saslušanjima (pomoćne poslove), dok sam ostale dane radila u uredu na pripremi podnesaka te na pretraživanju i tumačenju sudskih odluka. Također, bio mi je omogućen posjet zatvoru u svojstvu prevoditelja (radilo se o međunarodnom slučaju gdje je bio potreban poznavatelj engleskog) te mi je time bio omogućen direktan kontakt sa strankom te ispitivanje iste.
Naravno, boravak na stručnoj praksi nije se svodio samo i isključivo na rad. U Lugu sam se također uključila u djelovanje Amnesty Internationala te sam zajedno s njima sudjelovala u pripremanju raznih akcija; također sam se priključila pjevačkom zboru lokalne župne zajednice u kojem sam imala prilike upoznati bogatu sakralnu kulturu Španjolske. Osim toga, svakog utorka bilo je okupljanje svih stranaca koji borave u Lugu na događaju „Intercambio de idiomas“ na kojem sam imala prilike upoznati ljude iz različitih krajeva i popričati na francuskom, engleskom, talijanskom, pa čak i hrvatskom!
Putovanja u Španjolskoj su bila manjeg obujma nego u Litvi, što zbog posla, što zbog geografskog položaja mjesta u kojem sam radila. Ipak, uspjela sam posjetiti razna mjesta u Španjolskoj te uživati na Atlantskom oceanu.
Pišući sve ovo, zapravo shvaćam kako je nemoguće prenijeti sve doživljaje u tek nekoliko stranica, a niti se svi mogu izraziti riječima. Opisati posjećena mjesta i, još važnije, predivne ljude koje sam upoznala na studijskom boravku i na praksi je vrlo, vrlo teško. Ono što mogu reći jest da Erasmus stvara posebne priče koje bez njega ne bi bile ispričane, povezuje ljude na taj način da se sa svakim Erasmus studentom osjećaju „domaće“. Konkretno, po mom povratku u Osijek upoznala sam neke od Erasmus studenata na našem fakultetu i odmah smo stvorili posebnu vezu, karakterističnu za ljude koji prolaze kroz iste stvari, samo na drugom mjestu. Nevjerojatno je koliko takvo jedno iskustvo obogaćuje i otvara čovjekov um. Moja preporuka svima: zaboravite sve strahove i upustite se u avanturu. Once Erasmus, always Erasmus!
Jelena Kralj